Tapiserija ljudskosti je isprepletana raznovrsnim nitima, pri čemu svaka predstavlja jedinstvenu osobu sa svojim snagama, iskustvima i izazovima. Među tim nitima su osobe sa invaliditetom, čiji su životi često obilježeni preprekama koje ometaju njihovo potpuno učešće u društvu. Zaštita ovih pojedinaca zahtijeva višedimenzionalni pristup koji podržava njihova osnovna prava i podstiče inkluzivno okruženje u kojem mogu napredovati.
Zatiranje diskriminacije i promocija zaštite osoba sa invaliditetom predstavljaju temeljne obaveze na međunarodnom nivou, poduprte brojnim konvencijama i dokumentima. U srcu ove zaštite leži snažan pravni okvir. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD), usvojena od strane Ujedinjenih nacija 2006. godine, stoji kao svetionik nade. Ovaj značajan sporazum prepoznaje inherentno dostojanstvo i jednaka prava svih osoba sa invaliditetom, definišući njihovo pravo na slobodu od diskriminacije, pristup obrazovanju i zapošljavanju, kao i učešće u javnom životu. CRPD dodatno naglašava važnost pristupačnosti, zahtijevajući od država da uklone fizičke, socijalne i komunikacione barijere koje ometaju puno i efikasno učešće osoba sa invaliditetom.
CRPD propisuje širok spektar prava za osobe sa invaliditetom, uključujući:
- Neraspoloživost diskriminaciji na bilo kojoj osnovi invaliditeta (član 2),
- Pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti (član 4),
- Pravo na nediskriminatorski pristup obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu i društvenim uslugama (članovi 24-27),
- Pravo na participaciju u društvenom i političkom životu (član 29).
Evropska komisija je usvojila nekoliko preporuka za zaštitu lica sa invaliditetom. Ove preporuke su zasnovane upravo na CRPD-u. kao i na drugim relevantnim međunarodnim i regionalnim dokumentima. Glavna preporuka Evropske komisije je da se osigura da lica sa invaliditetom imaju jednaka prava i mogućnosti kao i druga lica u svim sferama života. Ovo uključuje obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, pristup pravu i uslugama, društvenom životu i politici. Međunarodni okvir za zaštitu osoba sa invaliditetom predstavlja snažan mehanizam za promociju njihovih prava i inkluzije u društvu. Države potpisnice dužne su da usklade svoje nacionalne propise sa odredbama ovih dokumenata i osiguraju njihovo sprovođenje u praksi.
Izvan pravnih okvira, efikasna zaštita zahtijeva promjenu društvenih stavova. Stereotipi i predrasude prema osobama sa invaliditetom često dovode do marginalizacije i isključenja. Suočavanje sa ovim predrasudama zahtijeva kampanje edukacije i podizanja svijesti koje izazivaju netačna uvjerenja i promovišu razumijevanje. Dodatno, uključivanje perspektive invaliditeta u razvoj politika i donošenje odluka osigurava da se potrebe i glasovi osoba sa invaliditetom čuju i adresiraju. Tehnologija igra ključnu ulogu u rušenju prepreka i osnaživanju osoba sa invaliditetom. Pomagala, poput čitača ekrana i pomagala za komunikaciju, mogu prevazići jaz između ograničenja i sposobnosti. Investiranje u pristupačne tehnologije i promovisanje njihove upotrebe omogućava osobama sa invaliditetom da učestvuju u obrazovanju, zapošljavanju i društvenom životu na jednak način. Osim toga, stvaranje podržavajućeg i inkluzivnog okruženja ključno je za zaštitu osoba sa invaliditetom. To uključuje promovisanje pristupačnih fizičkih prostora, obezbjeđivanje odgovarajuće zdravstvene zaštite i podrške, kao i promovisanje socijalne inkluzije putem programa za zajednicu i pozitivne medijske reprezentacije. Stvaranjem okoline u kojoj se svako osjeća vrednovano i osnaženo, možemo njegovati društvo koje prihvata raznolikost i slavi jedinstvene doprinose svih pojedinaca. Put ka potpunoj i efikasnoj zaštiti osoba sa invaliditetom je kontinuiran. Međutim, poštovanjem međunarodnih propisa, promovisanjem inkluzivnih stavova i usvajanjem tehnoloških dostignuća, možemo stvoriti svijet gdje barijere padaju i osobe sa invaliditetom mogu ostvariti svoj puni potencijal.
Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 2010. godine. Zakonodavstvo Crne Gore u oblasti zaštite osoba sa invaliditetom usklađeno je sa odredbama Konvencije. Crnogorski Ustav se ponosi snažnim garancijama za nediskriminaciju na osnovu invaliditeta i priznaje posebnu zaštitu osoba sa invaliditetom. Ova osnovna posvećenost pruža čvrst temelj za dalje zakonodavstvo. Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom predstavlja centralni pravni stub. On definiše specifične zaštite protiv diskriminacije u različitim sferama, uključujući obrazovanje, zapošljavanje i pristup javnim objektima. Strategija zaštite osoba sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti (2022-2027) za cilj ima stvaranje društva u kojem su lica sa invaliditetom uključena na ravnopravnoj osnovi u svim sferama života. Ovo se postiže kroz nekoliko ključnih ciljeva:
1. Eliminacija diskriminacije: Strategija nastoji da iskorijeni sve oblike diskriminacije prema licima sa invaliditetom u oblasti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, pristupa pravu i uslugama, društvenom životu i politici.
2. Promovisanje jednakosti: Cilj je da se obezbijede jednake mogućnosti i uslovi za lica sa invaliditetom tako da mogu puno i efektivno učestvovati u društvu na istim osnovama kao i druga lica.
3. Podizanje svijesti: Strategija ima za cilj da se poveća svijest o pravima i potrebama lica sa invaliditetom u svim segmentima društva, uključujući javnu upravu, medije i civilno društvo.
4. Dostupnost: Strategija se zalaže za stvaranje fizički i informativno dostupnog okruženja za lica sa invaliditetom, uključujući javne prostorije, usluge, informacije i komunikaciju.
5. Samoodređivanje i uključivanje: Strategija promoviše autonomiju i samoodređivanje lica sa invaliditetom, kao i njihovo aktivno uključivanje u kreiranje i sprovođenje politika vezanih za njih.
6. Međusobna saradnja: Za postizanje ovih ciljeva, strategija naglašava značaj međusobne saradnje između vlade, civilnog društva, lica sa invaliditetom i njihovih organizacija, privatnog sektora i akademske zajednice.
Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom je značajan korak ka stvaranju inkluzivnog i bezbarijernog društva za sve građane. Njeno uspješno sprovođenje će doprinijeti punoj integraciji lica sa invaliditetom u crnogorsko društvo i omogućiti im da u potpunosti iskoriste svoje potencijale. Uspjeh ove strategije u praksi za sada varira. Naporima ka pristupačnoj infrastrukturi dobija zamah, sa propisima koji uređuju standarde gradnje i pristupačnost javnog prevoza polako se ukorenjuju. Međutim, dosljedna implementacija i šire pokrivanje ostaju prepreke. Crna Gora se ponosi visokim stepenom upisa djece sa invaliditetom u škole sa redovnim programom. Međutim, obezbjeđivanje kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja zahtijeva više specijalizovane podrške nastavi i prilagođavanje pristupačnosti. Promovisanje radnih prilika za osobe sa invaliditetom ostaje značajan izazov. Pouzdani podaci o populaciji sa invaliditetom i njihovim specifičnim potrebama ključni su za efikasni razvoj politika. Crna Gora treba snažan sistem prikupljanja podataka i praćenja. Značajno uključivanje organizacija za zaštitu prava osoba sa invaliditetom i grupa za samopomoć u oblikovanje i sprovođenje politika je esencijalno. Potrebni su jači mehanizmi za njihovo učešće. Borba protiv diskriminacije i podsticanje razumijevanja zahtijeva održane kampanje podizanja svijesti i obrazovne inicijative kako bi se izazvale predrasude i promovisala inkluzivnost.
Put Crne Gore ka potpunoj zaštiti osoba sa invaliditetom je u toku. Dok postojeći pravni okvir postavlja obećavajući temelj, dosljedna implementacija, poboljšano prikupljanje podataka i jača angažovanost civilnog društva su ključni za prevazilaženje postojećih izazova. Izgradnja inkluzivnog društva u kojem osobe sa invaliditetom mogu napredovati zahtijeva ne samo snažne propise, već i promjenu društvenih stavova i trajnu posvećenost pristupačnosti i jednakosti.
mr Tijana Raičević, koordinatorka u MASTER-u
Analiza je nastala u okviru projekta “Osvrt na…- analiza javnih politika u Crnoj Gori u 2023. godini”
