Politika zaštite ljudskih i manjinskih prava se odražava kroz ispunjavanje političkih kriterijuma u okviru „Kopenhaških kriterijuma“ koje je Evropski savjet definisao 1993. Politički kriterijumi podrazumijevaju da zemlje kandidati za prijem u EU moraju postići stabilnost institucija, garantujući time demokratiju, vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i poštovanje i zaštitu manjina.
Politika zaštite ljudskih i manjinskih prava predstavlja sastavni dio pravne tekovine EU u Poglavlju 23 „Pravosuđe i temeljna prava“ ,kao jednog od najznačajnijih poglavlja u okviru procesa pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom. U tom pogledu, fokus Crne Gore je na dostizanju evropskih standarda u zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda, primarno kroz usklađivanje strateških dokumenata sa uslovima definisanim u okviru privremenih mjerila i preporuka ekspertskih misija EU.
U okviru javnih politika koje se odnose na pitanja ljudskih i manjinskih prava, primarni akcenat je stavljen na borbu protiv svih oblika diskriminacije, kao i na dostizanje većeg nivoa uključenosti manjinskih naroda, osoba sa invaliditetom, žena i pripadnika LGBTI populacije u javni i politički život.
Država ima, ili treba da ima jasnu i aktivnu ulogu kada je riječ o zaštiti pripadnika svih grupa od diskriminacije. Anti-diskriminatorski zakoni moraju biti efektivni u primjeni, a da bi bili efektivi potrebno je da građani poznaju te zakone. Podaci, međutim, ukazuju da je relativno mali broj građana koji poznaju zakone koji štite od diskriminacije, a problem je utoliko izraženiji ukoliko se ima u vidu da je trend poznavanja ovih zakona negativan.
Po oblastima društvenog života, najizraženija je diskriminaciju u zapošljavanju, i ovo je podatak koji se kontinuirano ponavlja u svim istraživanjima od 2010. godine do danas. Prema tome, gotovo da nema sumnje da u postupcima i procedurama u oblasti zapošljavanja postoje ozbiljni problemi kada je riječ o regrutaciji s obzirom na određene distinktivne diskriminativne kriterijume, kao i mogućnosti kršenja drugih prava iz radnog odnosa.
Osobe sa invaliditetom, takođe, su veoma izložene diskriminatorskim ponašanjima, i opet, tradicionalno, istraživanja ukazuju da država nije sprovela sve potrebne mjere kako bi zaštitila osobe sa invaliditetom. Iako nije intuitivno, podaci ukazuju da je diskriminacija veoma izražena i kada je riječ o starijim osobama. Savremeni svijet, društva u tranziciji, nove tehnologije i ekonomska kriza, nedostatak čvrstog sistema socijalne zaštite, ostavile su ozbiljne posledice na starije osobe koje imaju problema da u novonastalim uslovima na ravnopravnoj osnovi nađu svoje mjesto u društvu i ekonomiji.
Podaci o razlikama u stepenu diskriminacije kada se uporede podaci prije deset godina sa podacima koje smo dobili ovim istraživanjem ukazuju da je najveći progres napravljen kada je riječ o diskriminaciji po osnovu političkog uvjerenja.
Problem diskriminacije LGBTI osoba veliki je problem u svim konzervativnim društvima, a čini se da je Crna Gora dio te skupine, na osnovu svih sekundarnih indikatora koje imamo. Generalizovani indikator koji mjeri stav prema LGBTI osobama ukazuje da veliki broj građana ima negativan stav prema njima, i jako mali broj građana ima pozitivan odnos. Drugim riječima, nema sumnje da su LGBTI u Crnoj Gori pod izraženim rizikom od potencijalne diskriminacije.
Najizloženiji govoru mržnje jesu Romi i LGBTI osobe. Gotovo svaki drugi građanin Crne Gore procjenjuje da se prema pripadnicima ovih grupa koriste različite forme govora mržnje.
Kada dođe do slučajeva diskriminacije, jedna od ključnih stvari jeste povjerenje u državu da će žrtve diskriminacije biti zaštićene. U ovom pogledu možemo reći da je povećan broj građana koji ima povjerenja da će ih država zaštititi od diskriminacije, ali se mora imati u vidu da je još uvijek značajan procenat građana koji nemaju povjerenje u državu.
Relativno je mali broj građana koji znaju svoja prava ukoliko postanu žrtve diskriminacije, a i trendovi u ovom pogledu ukazuju da ima neznačajnih poboljšanja u poslednjih deset godina. Prema tome, osim upoznavanja građana sa zakonima koji ih štite od diskriminacije, potrebno je da ključne institucije ulože napor kako bi informisali građane o njihovim pravima ukoliko su žrtve diskriminatornih ponašanja.
dr Maja Šundić
saradnica za održivi razvoj u MASTER-u
Tekst je nastao u sklopu projekta “Analizirajmo- analiza javnih politika u Crnoj Gori za 2022. godnu”
