Mreža za evropske politike – MASTER objavila je policy paper „Ko i kako priznaje naše diplome?“, izrađen u okviru projekta „Korupcija u obrazovanju“, koji se sprovodi uz podršku BIRN-a i Građanske alijanse.
Istraživanje analiziraefikasnost i integritet sistema priznavanja inostranih obrazovnih isprava u Crnoj Gori, uz poseban fokus na institucionalni odgovor na problem lažnih i sumnjivih diploma. Nalazi ukazuju da je u posljednje tri godine došlo do značajnog intenziviranja institucionalnih aktivnosti u ovoj oblasti, što predstavlja važan zaokret u odnosu na raniju praksu. Prema dostupnim podacima, od ukupno oko 200 krivičnih prijava podnesenih zbog sumnje u falsifikovane obrazovne isprave u periodu od 2008. godine, čak 163 prijave podnijete su u posljednje tri godine. Ovaj podatak ne ukazuje nužno na nagli porast broja lažnih diploma, već prije svega na promjenu institucionalnog odnosa prema problemu koji je decenijama postojao, ali nije bio sistematski procesuiran. U okviru pozitivnih institucionalnih pomaka, posebno se prepoznaju normativne izmjene koje omogućavaju provjeru već nostrifikovanih diploma, čime je napušten raniji princip da se jednom priznate obrazovne isprave ne mogu naknadno preispitivati. Ovaj zaokret predstavlja važan mehanizam za retroaktivnu zaštitu javnog interesa i jačanje odgovornosti sistema.
Dodatno, današnja o početak digitalizacije postupka priznavanja diploma kao i najava implementacije registara priznatih inostranih obrazovnih isprava, predstavljaju važan iskorak ka većoj transparentnosti i jačanju javne kontrole sistema. Iako je proces formalno započet, riječ je o početnoj fazi koja će svoj puni efekat ostvariti tek kroz dosljednu, sistemsku i pravovremenu primjenu ovih mjera. Njihova dalja razrada i održiva primjena imaju potencijal da dugoročno unaprijede efikasnost postupka i povećaju povjerenje građana u nadležne institucije.
Istovremeno, istraživanje pokazuje da sistem priznavanja diploma i dalje funkcioniše pretežno kao administrativni mehanizam, sa ograničenom sposobnošću da preventivno upravlja rizicima. Postupak se u praksi dominantno svodi na formalnu provjeru dokumentacije, uz produžene rokove, neujednačenu praksu i visok stepen pravne neizvjesnosti za građane.
Rezultati anketnog istraživanja i fokus grupa ukazuju da građani i mladi obrazovani u inostranstvu prepoznaju pojačane kontrole i represivne mjere kao pozitivan signal, ali istovremeno izražavaju zabrinutost zbog nedostatka jasnih kriterijuma, transparentnosti i sadržinske provjere kvalifikacija. Istovremeno, ispitanici u velikoj mjeri smatraju da se problem lažnih i sumnjivih diploma najizraženije odražava na zapošljavanje i funkcionisanje javnog sektora, naročito u kontekstu obavljanja javnih i rukovodećih funkcija, što dodatno produbljuje krizu povjerenja u institucije. U okviru anketnog istraživanja, dio ispitanika je ovu percepciju potkrijepio navođenjem konkretnih imena pojedinaca iz javnog sektora za koje izražavaju sumnju u vjerodostojnost obrazovnih isprava. Imajući u vidu metodološka ograničenja istraživanja i potrebu zaštite od neosnovanog narušavanja ugleda, ova imena nijesu javno objavljena, već će biti proslijeđena nadležnim institucijama radi dalje provjere.
Policy paper zaključuje da su posljednji institucionalni pomaci važan korak naprijed, ali da bez strukturnih reformi jasnih i javno dostupnih kriterijuma, standardizovanih procedura, digitalizacije postupka i sistematskog monitoringa postoji rizik da pojačane kontrole ostanu reaktivne i kratkoročnog dometa. Dugoročno jačanje integriteta sistema priznavanja diploma ključno je za zaštitu javnog interesa, povjerenje građana i uspostavljanje meritokratskih principa u obrazovanju i zapošljavanju.
Policy paper „Ko i kako priznaje naše diplome?“ dostupan je na sljedećem linku