Trgovina ljudima je ozbiljan zločin kojim se zloupotrebljavaju osnovna prava i dostojanstvo ljudi, a uključuje kriminalnu eksploataciju ranjivih grupacija sa isključivom svrhom ekonomske dobiti. Trgovina ljudima je zapravo savremeni oblik ropstva, dok se kao žrtve ovog zločina javljaju oba pola, bez obzira na uzrast.
Trgovina ljudima je jedan od prioriteta EU u borbi protiv teškog i organizovanog kriminala u okviru programa EMPACT 2022-2025.
EMPACT je skraćenica za Evropsku multidisciplinarnu platformu za borbu protiv prijetnji od kriminala, a uvodi integrisani pristup unutrašnjoj bezbjednosti EU, uključujući mjere koje se kreću od kontrole spoljnih granica, policijske, carinske i pravosudne saradnje do upravljanja informacijama, inovacija, obuke, prevencije i spoljne dimenzije unutrašnje bezbjednosti, kao i javno-privatnih partnerstava.
Imjaući u vidu navedeno, trgovina ljudima može imati različite oblike i može uključivati:
• seksualnu eksploataciju;
• prinudni rad ili usluge;
• ropstvo;
• uklanjanje vitalnih organa.
Eksploatacija ljudi može biti skrivena iza drugih krivičnih djela, kao što su prostitucija, iregularna migracija, imovinski kriminal ili čak radni sporovi. Žrtve se često eksploatišu na više načina, ili mogu biti uključene u druge nezakonite aktivnosti, što rezultira slučajevima trgovine ljudima koji se ne istražuju niti evidentiraju kao takvi. Štaviše, razlike u nacionalnim zakonskim definicijama trgovine ljudima ometaju poređenje i procjenu zajedničkih trendova i obrazaca širom EU.
U protekloj deceniji, organi za sprovođenje zakona u EU bili su svjedoci značajnog porasta trgovine ljudima unutar EU. Najčešći oblik trgovine ljudima u EU je seksualna eksploatacija, a radna eksploatacija je drugi najčešći oblik i stalno je u porastu. Većina trgovaca ljudima u EU su građani EU i često su iste nacionalnosti kao i njihove žrtve. Skoro tri četvrtine počinilaca ovog krivičnog djela su muškarci.
Kada je riječ o našoj državi, Crna Gora zabranjuje trgovinu ljudima kroz član 444 Krivičnog zakonika Crne Gore, koji propisuje kaznu do 10 godina zatvora za osnovni oblik ovog krivičnog djela i 12 godina zatvora za krivična djela koja uključuju otežane okolnosti, dok je kazna zatvora u trajanju od 15 godina propisana ukoliko je ovo krivično djelo učinjeno prema maloljenom licu. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li su ove kazne dovoljno stroge i srazmjerne povredi ličnosti, integriteta i dostojanstva žrtava trafikinga, ili se zakonodavstvo u ovom dijelu mora mijenjati propisujući oštije kazne za učinioce ovog krivičnog djela, a imajući u vidu posledice koje ono trajno ostavlja po žrtve.
Organi za sprovođenje zakona u Crnoj Gori su istražili dva slučaja u 2021. godini u vezi ovog krivičnog djela, dok su krivično gonjena tri osumnjičena. Sudovi su donijeli osuđujuću presudu protiv jednog trgovca ljudima u odnosu na seksualnu eksploatacije, a apelacioni sud je ukinuo dvije oslobađajuće presude za navodne trgovce ljudima i vratio je predmet na ponovno odlučivanje. Tim za formalnu identifikaciju žrtava trgovine ljudima Ministarstva unutrašnjih poslova je 2022. godine identifikovao 13 žrtava, od kojih su 10 maloljetnici.
Crna Gora je obezbjeđivala zaštitu žrtvama ovog zločina kroz Sklonište za žrtve trgovine ljudima koje se od 2006. godine finansiralo iz budžeta Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima, ali dalju brigu o žrtvama je preuzeo specijalizovani nevladin sektor koji je obezbjeđivao zaštitu žrtvama sve do decembra 2022. godine, kada je Sklonište zatvoreno, te je Crna Gora ostala bez adekvatnog mehanizma zaštite i brige o žrtvama zločina trgovine ljudima, budući da se žrtve raspoređuju u nespecijalizovane ustanove, što predstavlja ključni problem na koji se mora fokusirati pažnja svih relevantnih aktera kako bi se postojeće stanje hitno izmjenilo.
Dakle, evidnetno je da je u proteklom periodu Vlada smanjila napore u zaštiti žrtava, uključujući i izdvajanje manje resursa za sklonište koje je do sada vodio NVO, kao i da postoji nedostatak napora da se proaktivno identifikuju žrtve među tražiocima azila, iregularnim migrantima i sezonskim radnicima.
Imajući u vidu navedeno, u narednom periodu Crna Gora mora uložiti dodatne napore kako bi objezbjedila bolji pristup žrtava pravosuđu i programima zaštite žrtava-svjedoka, uključujući i pristup iskusnim advokatima i tumačima za romski jezik, te probudila svijest kod građana i ostalih aktera u javnom i političkom životu o postojanju i ozbiljnosti zločina trgovine ljudima uz pružanje relevantnih informacija o dobrim zakonodavnim rješenjima i praksi koje su zemlje članice EU primjenile u borbi protiv trgovine ljudima.
U konačnom, ukazujemo da je u Crnoj Gori otvorena SOS linija za žrtve trgovine ljudima, kao i za sve građane koji prepoznaju ili posumnjaju u postojanje ovog zločina, a koji mogu besplatno i anonimno prijaviti na broj 116-666.
MASTER tim
Tekst je nastao u okviru projekta “Analizirajmo…”- analiza javnih politika u 2022. godini
