Volonterizam predstavlja nesebično ulaganje vremena i truda u korist zajednice, bez očekivanja materijalne nadoknade, a istovremeno donosi brojne koristi i volonterima i onima kojima pomažu. Kroz ovakav angažman, pojedinci ne samo da doprinose rješavanju društvenih problema, već i razvijaju svoje vještine, stiču nova iskustva i jačaju osjećaj solidarnosti. Upravo zbog toga, volonterizam ima značajnu ulogu u savremenom društvu, gdje doprinosi izgradnji boljeg i humanijeg okruženja.
Prva institucionalizacija volonterskog rada započela je 1920. godine nakon završetka Prvog svjetskog rata na inicijativu pacifista Pierrea Ceresolea i Huberta Parrisa, koji su organizovali prvu međunarodnu grupu volontera s ciljem obnove u ratu razrušenog sela Esne blizu Verduna u Francuskoj, ali takođe i s ciljem izgradnje mira između njemačkih i francuskih stanovnika s tog područja (Prgić Znika, Kordić i Jeđud Borić, 2015.). Danas u svijetu postoje tri krovne volonterske organizacije: „Service Civil International“ – osnovana 1920. godine (Pierre Ceresole); „Youth Action for Piece“ osnovana u prvoj polovini 20-tih godina 20. vijeka, oko 1923. godine (Etienne Bach) i „Union of International Associations“ – osnovana 1907. godine (Henri LaFontaine).[1]
Kako se volonterizam kasnije razvijao, u svijetu postoji sve više međunarodnih organizacija koja se bave omladinskim politikama, volonterizmom I generalno položajem mladih ljudi u zemlji I svijetu. Kada je riječ o Crnoj Gori, volonterski rad je definisan kroz zakonske okvire.
Na osnovu Člana 3 Zakona o volonzterskom radu, volonterski rad se definiše kao dobrovoljno I besplatno ulaganje vremena, znanja, vještina Kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti u korist drugog lica ili za opštu dobrobit društva. Na osnovu Člana 4 Zakona o volonterskom radu, isti se obavlja bez prava na zaradu za obavljeni rad, novčane naknade ili druge imovinske koristi, ako zakonom nije drugačije određeno. [2]Koliko god volonterizam I volonterski rad bili srodni pojmovi, a u prvu ruku možda isti, postoji značajna razlika.
Volonterizam je širi koncept koji obuhvata ideju, filozofiju i kulturu volontiranja. Odnosi se na promociju i podsticanje dobrovoljnog rada u zajednici, kao i na vrijednosti i principe koji stoje iza njega.
Volonterski rad je konkretna aktivnost u okviru volonterizma. To je čin dobrovoljnog angažovanja pojedinca u nekoj organizaciji, projektu ili zajednici, bez očekivanja finansijske nadoknade.
Evropska povelja o volonterstvu, donesena 1998. godine, volonterski rad utvrđuje kao aktivnost u interesu ljudi koja nije potaknuta finansijskim interesom.[3]
Na nivou zemalja članica Evropske unije donesen je konsenzus da je uloga volontiranja važna za društvo na različitim stepenima (prema Ćulum, 2008.):
1. individualnom ili ličnom – volontiranje može poboljšati kvalitet života te pružiti razne mogućnosti (poslovne) za volontere
2. organizacijskom/uslužnom- omogućuje poboljšanje kvaliteta usluga, te samu dostupnost tih usluga
3. društvenom nivou – volontiranjem za razvoj društvenog/socijalnog kapitala.[4]
Da bi se volonterski angažmani kvalitetnije sprovodili, institucije i civilni sektor kroz zajedničku saradnju moraju organizovati Akcioni plan za mlade koji će biti kompas svim akterima koji učestvuju u kreiranju omladinskih politika i volonterskih šansi. Jedan od posebnih načina na koji se volonterski angažmani mogu profilisati jeste postojanje volonterskih i omladinskih servisa.
Servisi za mlade u Crnoj Gori su Omlaidnski klub i Omladisnki centar. Takođe, brojni kulturni i društveni centri mogu „igrati ulogu“ pomenutih servisa ukoliko institucije ili lokalna samouprava nema jasno određenu strategiju za mlade kojom je propisano postojanje prostora za realizaciju njihovih aktivnosti. Naravno, aktivnosti volontera se mogu odvijati i na terenu, a to sve zavisi od kategorije aktivnosti.
Postoje različite vrste volontiranja. Neke od njih su podučavanje, pomoć i zbrinjavanje ljudi, a neke su vezane za pitanja životne sredine, administrativni rad, renoviranje i izgradnju infrastrukture, javne kampanje, itd. U okviru jedne vrste volonterskog programa, volonteri mogu raditi u različitim oblastima ili sa različitim grupama korisnika volonterskih usluga, kao što su marginalizovane grupe, osobe sa posebnim potrebama, mediji, vladine i javne institucije, organizacije koje se bave promocijom i zaštitom ljudskih prava, zdravstvom, životnom sredinom, obrazovanjem, itd.[5]
[6]Volontirati može bilo ko – od djece do starijih osoba. Veoma je važno da se volonterski programi kreiraju u skladu sa uzrastom, iskustvom i znanjem volontera, ali i u skladu sa potrebama korisničke grupe. Takođe je moguće i da cjelokupne porodice volontiraju, ukoliko pos toje programi koji podržavaju ovakvo grupno angažovanje i ukoliko same izraze želju za volonterskim radom.
Na kraju, volontiranje na međunarodnom nivou je ponajviše fokusira no na vrijednosti interkulturnog učenja i razmjene, razmjenu iskustava i znanja, te izgradnju međurazumjevanja i prihvatanja različitosti među volonterima, najčešće mladima. Jedna od ključnih karakteristika svih volontera jeste i njihovo uvjerenje da sve globalne promjene počinju na lokalnom nivou.
Pripremio: Matija Svorcan, član MASTER tima
[1] vesna_totic_specijalisticki_rad_4_1.pdf
[2] Zakon-o-volonterskom-radu.pdf
[3] europska-povelja-o-volonterstvu.pdf
[4] file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/vesna_totic_specijalisticki_rad_4_1.pdf