U Crnoj Gori, nasilje u porodici, naročito nad ženama, je veliki problem koji se često ne prijavljuje zbog stigmatizacije i društvenih normi. Nasilje nad ženama ima ozbiljne posledice po društvo u cjelini jer svaki novi slučaj ukazuje na probleme u sistemu i njegovu spremnost da zaštiti živote žena.
U crnogorskom društvu postoje duboko ukorijenjeni patrijahalni stavovi i norme koje podržavaju rodno zasnovano nasilje. Ovo nasilje ima duboke socijalne, zdrastvene i ekonomske posledice na pojedinca, porodicu i društvo u cjelini i predstavlja jedno od najrasprostranjenih kršenja ljudskih prava.
Da bi se riješio ovaj problem, svi društveni segmenti moraju učestvovati u prevenciji nasilja u porodici. Posledice nasilja su dalekosežne i odražavaju se na psihološko, seksualno i reproduktivno zdravlje žena u svim fazama njihovog života.
Zabrinjava činjenica da žrtve nasilja ne vjeruju institucijama i uglavnom traže spas u organizacijama civilnog društva, a povjerenje žrtava u sistem je veoma nisko, dok formalni sistem multidisciplinarne zaštite ne funkcioniše adekvatno u praksi, često podržavajući tradicionalne stereotipe. To dovodi do izlaganja žrtava traumatizaciji, gubljenju poverenja u institucije i odustajanju od sudskih sporova, a istraživanja pokazuju da čak 74% žrtava seksualnog nasilja, isto nikada nije prijavilo bilo kojoj instituciji ili autoritetu.
Iako se rodno zasnovano nasilje može dogoditi bilo kome, bilo gdje, istraživanja o prevenciji nasilja nad ženama su pokazala da su posebno ranjive mlade djevojke i starije žene, žene koje se izjašnjavaju kao homoseksualne, biseksualne, transrodne ili interseksualne, migrantkinje i izbjeglice, žene i djevojčice koje žive sa HIV-om, žene sa invaliditetom i one koje žive u predjelima zahvaćenim humanitarnom krizom i ratom.
Prema istraživanju koje je sproveo OEBS, svaka druga žena u Crnoj Gori poznaje žensku osobu koja je pretrpjela nasilje od emotivnog partnera. Međutim, istraživanje MONSTAT-a je pokazalo da svaka peta žena u Crnoj Gori bila žrtva nasilja od strane partnera, dok je seksualno uznemiravanje na poslu doživjelo 17,5% žena. Svi ovi indikatori ukazuju na zabrinjavajući trend nasilja nad ženama, bilo da se radi o empirijskim ili statističnim pokazateljima.
U poslednje vrijeme, Crna Gora se suočava sa sve češćim slučajevima femicida. Kako bi se smanjio ovaj alarmantan trend, potrebno je temeljno pregledati postojeće sisteme podrške, uključujući zakonodavni okvir i njegovu primjenu.
Nažalost, ubistva žena od strane emotivnih partnera, poznata kao femicidi, često prate dugotrajni slučajevi porodičnog nasilja.
Iako su brojke poražavajuće, femicid u Crnoj Gori još uvijek nije prepoznat kao posebno krivično djelo.
Kazna za ubistvo u porodičnom nasilju, ako je počinjeno nakon dugotrajnog mučenja i zlostavljanja, iznosi 12 godina zatvora. Međutim, nijedan počinilac ovog užasnog zločina nije dobio maksimalnu kaznu. Potrebno je preduzeti ozbiljne korake kako bi se osiguralo da počinioci ovih zločina budu primjerno kažnjeni.
Podizanje svijesti o različitim oblicima nasilja nad ženama i nasilju u porodici predstavlja važan element u sprečavanju nasilja nad ženama.
Konačno, rodno zasnovano nasilje jedno je od najtežih oblika kršenja ljudskih prava. Rodno zasnovanom nasilju i nasilju nad ženama nema mjesta u demokratskom društvu, a podizanje glasa protiv nasilja i zajednička i koordinisana akcija ka nultoj toleranciji na nasilje odgovornost je svih društvenih aktera – uključujući vladu, policiju, pravosuđe, civilni sektor, pojedince, međunarodne organizacije.
Marijana Ćalić,
saradnica u MASTER-u
Tekst je izrađen u sklopu projekta “Analizirajmo- analiza javnih politika u 2022. godini”
